Nekoliko riječi o uzgajivačnici Robo canis

Ljubav prema životinjama u najranijoj dobi, prenio je bratu i meni, naš otac. Odrasli smo okruženi golubovima, kunićima, kanarincima a neopisivo veselje ulazilo je u našu kuću sa svakom novom životinjom koju bi otac donio.

Branko Slika 2 Slika 3

Ipak, ljubav prema psima bila je najveća i zaista ne pamtim period kad smo bili bez psa. Svako od tih prekrasnih bića ostavio je trag u našim životima. Prohodao sam uz mog ovčara Džonia, moje su kćeri imale svog ovčara Bena i veliku šnaucericu Indoru.

 

Jelena   Slika5

 

Danas moj unuk Luka ima svoju Laru a jednogodišnja Tina sklopila je neraskidivo prijateljstvo sa svim psima u našem dvorištu.

 

Luka   Tina   

 

1975. godine nabavili smo njemačkog ovčara Bena, sina tada vrlo poznatog Sirka z Dubnova dvora. Te sam se godine i učlanio u Kinološko društvo "Osijek" i pošao na svoje prve izložbe. Deset godina kasnije postajem vlasnikom ženke velikog crnog šnaucera (Ch. Indora Grafiti) i upravo je ona zaslužna što je ljubav prema ovoj pasmini prebrodila sve i ostala za sva vremena.

 

Slika6 Slika7

 

Indora, kći legendarnog Iwana Lederheckea, dala je do početka 90-tih dva kvalitetna legla i ostvarila zapaženu izložbenu karijeru.

 

Boro   TajanaRea izlozba

 

Temeljem toga (1986.) registriram uzgajivačnicu šnaucera "Robocanis" FCI 2396. Uzgajivačnica danas ima ženku velikog crnog šnaucera, srednju papar sol, te patuljaste    
šnaucere u crnoj i bijeloj boji.

 

Posebno mjesto među njima pripada ženki velikog crnog šanucera Ursuli od Crnobradih - Nessy.

Potkategorije